Saturday, August 4, 2012

.. and I would rather look at you than all the portraits in the world



HAVING A COKE WITH YOU

is even more fun than going to San Sebastian, Irún, Hendaye, Biarritz, Bayonne
or being sick to my stomach on the Travesera de Gracia in Barcelona
partly because in your orange shirt you look like a better happier St. Sebastian
partly because of my love for you, partly because of your love for yoghurt
partly because of the fluorescent orange tulips around the birches
partly because of the secrecy our smiles take on before people and statuary
it is hard to believe when I’m with you that there can be anything as still
as solemn as unpleasantly definitive as statuary when right in front of it
in the warm New York 4 o’clock light we are drifting back and forth
between each other like a tree breathing through its spectacles
and the portrait show seems to have no faces in it at all, just paint
you suddenly wonder why in the world anyone ever did them
I look
at you and I would rather look at you than all the portraits in the world
except possibly for the Polish Rider occasionally and anyway it’s in the Frick
which thank heavens you haven’t gone to yet so we can go together the first time
and the fact that you move so beautifully more or less takes care of Futurism
just as at home I never think of the Nude Descending a Staircase or
at a rehearsal a single drawing of Leonardo or Michelangelo that used to wow me
and what good does all the research of the Impressionists do them
when they never got the right person to stand near the tree when the sun sank
or for that matter Marino Marini when he didn’t pick the rider as carefully
as the horse
it seems they were all cheated of some marvelous experience
which is not going to go wasted on me which is why I am telling you about it.
by Frank O' Hara
Ima li ljepšeg razloga za izaći van i prkositi vrućinama od Lucky Marketa? Svaki LM mi je nova avantura, a drago mi je što sam upoznala divne ljude i neka poznata lica  vidjela i uživo.
Ovih dana uživam u klasici, najviše mi prija, najljepše je ono najjednostavnije, ma prepoznat ćete to i u lookovima koji su mi zapeli za oko u posljednje vrijeme :)













Ira i Melisa.


Neka mi djevojka oprosti, prvi put mi se desilo da nekoga zaboravim pitati za ime. Ccc. Ako se ikada prepozna neka mi se odmah javi, pa ćemo ispraviti grešku. 


Aida i pratilac :)


Dina. Žao mi je što svjetlo skriva prelijepu igru boja na haljinici,  tako je to kad  je fotograf smotan


Uz ogromnu nadu da ću pravilno napisati ime, Ayda. Ah, those tourists, gotta love them.


Naida i Nejra. Klasične boje, lijepa lica i vječne bijele starke. Zar je još bilo šta potrebno?


Nisam baš dobra u završavanju postova, a dosad vas nisam pitala ništa, pa ćemo tu grešku i ispraviti:
Šta vas ispiriše, opušta, zabavlja, usrećuje, nasmije ovih dana?

Monday, July 16, 2012

Petak u 49 riječi.


Uputa 1: Zanemariti prvih 20 sekundi, iritiraju do bola.
Uputa 2:  Uživati u preostalih  3 min 24 sec. (Valjda.)


Petak. Planovi. Nadanja.  Amina. Ja. Izložba. Kriterion. Tramvaj. Slova. Šarenilo. Sarajevo. SFF. Kriterion. Iznenađenje. Izložba. Crteži. Skice. Filmovi. Citati. Wow. Polumrak. Fotoaparat. Baterije. Smrt. Ponovo. Frustracija. Amina. Spas. Pomoć. Znakovi. Ohrabrenje. Beskonačnost. Baščaršija. Sokaci. Šaputanja. Ideje. Cigla .Cvijeće. Sajam. Knjige. Maštanja. Street style. Sladoled. 

Petak. Sreća.







































Zanemariti totalno random oblik/figuru u staklu. Hvala.










Sunday, June 3, 2012

Oh, darling. Simplicity is the key.


Shvatila sam da moram početi mnoge stvari. Posvećivati više pažnje ovom blogu npr. Ah, izvući ću se na onu famoznu- škola ubi, samo čekajte da počne raspust :)


Dotad: 


Lamija. 







Džana.



Voljela bih još filozofirati, stvarno, ali Bohrov model atoma i Darwinova teorija će se uskoro udružiti i ubiti me ako im ne posvetim malo pažnje. Za kraj, jedna wannabe inspirativna (ko prepozna odakle je, ima od mene jedno veeeliko  'you, sir, are great' :)










Thursday, May 31, 2012

Kako smo (u)ganjali svjež zrak.





Život je bla bla bla. Isklišeiziran je, nekad monoton, nekad i naporan. Ali je život. I neka, da je bolji ne bi valjao, da je gori ne bi valjao. Nama nikad ugodit'. Nađe se i onih čudnih dana kad, Bog zna zašto, ništa od toga nije bitno. Kad je čovjek jednostavno smiren, ide kući sretan, pješke, iako pored njega prolaze tramvaji i busevi i kočije s jednorozima sve k tome slično. To su oni dani kad čovjeka sitnica raspoloži i podigne do goreee visoko i još koji centimetar više. Kad, bez obzira na sve, mali sićušni čovjek uživa i iskreno je zahvalan na svemu i duboko u duši moli da ili takvih dana bude više ili da taj posebni dan bude samo malo duži. Taj dan se mora ovjekovječiti makar zaokruživanjem jednog polja na kalendaru s kojeg se smiješe cvjetići Mount Rainier National Park-a u Washingtonu. Mora se ovjekovječiti zato što je to dan kad je negdje u dušu ušao, kroz neke lude i zapetljane hodnike, svjež zrak. To nam je trebalo.


Draga, zbunjena, nasmiješena Delila.







Melisa. Volimo crveno i crno..






Breathe in :)





Friday, May 25, 2012

Dosadna duga sarajevska kiša.


SARAJEVO

Sad nek spavaju svi naši i besmrtni.
Pod mostom, kraj 'Druge ženske' nabujala Miljacka teče.
Sutra je nedjelja. Uzmite prvi tramvaj za Ilidžu.
Naravno pod pretpostavkom da ne pada kiša.
Dosadna duga sarajevska kiša.
Kako li je bilo Čabrinoviću bez nje u tamnici!
Mi je proklinjemo, psujemo, a ipak dok pada
zakazujemo ljubavne sastanke kao da smo u najmajskijem maju.

Mi je proklinjemo, psujemo, svjesni da od nje nikad
Miljacka neće postati ni Gvadalkivir ni Sena.
Pa šta? Zar zbog toga manje ću te voljeti
i mučiti manje kroz stradanja?
Zbog toga zar bit će manja moja glad
za tobom i manje gorko moje pravo
da ne spavam kad svijetu prijete kuga ili rat
i kad jedine riječi postaju 'ne zaboravi' i 'zbogom'?
Uostalom, možda ovo i nije grad u kome ću umrijeti,

ali u svakom slučaju on je zaslužio jednog neuporedivo vedrijeg
mene,
ovaj grad u kome možda i nisam bio najsretniji,
ali u kome je sve moje  i u kome uvijek mogu
naći barem nekog od vas koje volim
i reći vam da sam tužan do očajanja.
U Moskvi bih to isto mogao, ali Jesenjin je mrtav
a Jevtušenko sigurno negdje u Gruziji.
U Parizu kako da zovem hitnu pomoć

kad se ona nije odazvala ni na pozive Vijona?
Ovdje zovnem li i topole, svoje sugrađanke
i one čak znat će šta je to što me boli.
Jer ovo je grad u kome možda i nisam bio najsrećniji,
ali u kome i kiša kad pada, nije samo kiša.


                                                                          Izet Sarajlić








... jer je ovo grad najljepše, najdosadnije kiše (makar se na slikama ona  ne vidi :)



Monday, May 21, 2012

Shame on me. Seriously.

Odakle da počnem? ... hmmm... I' m alive?


Nije me bilo dva mjeseca i jedan dan, just for the record. Neću tražiti opravdanja i izgovore, jednostavno me nije bilo. Sad sam tu. One divne osobe koje bi naišle i svaki put pročitale onaj naslov 'Hey, you' i onaj predivni citat, mogu misliti kako ste se osjećali, a kako se sad osjećate. 
Dosta se stvari izdešavalo (AFOS, nemojte pokušavati skontati), što dobrih što manje dobrih (uvijek sebi kažem da sam premlada da se žalim na bilo šta, a pogotovo da za nešto govorim da je loše). Ipaaaak, koliko god da znam da su blogovi online dnevnici i da tu ustvari trebam pisati o sebi, svom malom životu bla bla itd, jednostavno ne mogu. Nije mi još pukla ta barijera da mogu da se oslobodim. A nije stvar u tome da se ne znam izraziti. Don't get me wrong, ne želim ispasti neskromna, ali sam dobijala nagrade za literarne radove i eseje. Možda je stvar u tome što su inače streetstyle blogovi nekako hladni  i imaju neku čudnu dozu rezervisanosti prema ne znam ni ja čemu. Trudim se da to poštujem, ali opet se zgražam ideje da odete na nečiji blog i zapuhne vas sjeverac pa pomislite: emocionalni Sibir. Blah. Čekajući bolja vremena...


Dočekasmo li ih?


Uglavnom, razmišljajući o blogu tokom ovih dva mjeseca i jedan dan, shvatila sam da nemam NIJEDNU sliku sebe. Inače mrzim fotkanje ako sam ja model ( ako se ta riječ može upotrijebiti u mom slučaju), nemam puno slika sebe, ali morate vidjeti kako izgledam, ne zato što sam wooow, nego zato jer znam kako je kad se gledaju samo riječi i slova na ekranu, onda sve to dobije novu dimenziju kad se može povezati s nečijim likom. 


Ne sjećam se datuma, samo znam da sam išla gledati Titanic 3d (nisam zaplakala, bravo ja :). Bila sam totalno u fazonu školarke, ali ne primijeti se, jel' da?



Večer kad je Adna (koju isto vidite) proslavljala rođendan. Divna su to vremena bila...

Eh sad, šta ste mogli vidjeti na sarajevskim ulicama u posljednjih dva mjeseca i jedan dan ? :)
Ova dva stajlinga su mi jako draga jer su jednostavna, lagana i pomalo vintage.
Osim toga, od ovog posta uz lookove možete vidjeti i slike koje mi pomažu da napišem i uokvirim jednu malu lijepu streetstyle priču.


Stefania. 





Dženana. Priznala mi je da je većina stvari na njoj iz maminog ormara. Voljela bih naići i na gospođu mamu  nekad :)


Od mene za danas dosta. 

Shoot for the moon. Even if you miss, you'll land among the stars.
PurpleFreak -
 

                                          








     

Njima sam interesantna: